1. Studija slucaja

Vecina ljudi kaze: 

"Vjerujem u jednog Boga, sve ostalo cu vidjeti nakon svoje smrti i nastavljam ne razmisljati o tome i ne zivjeti zivotom kakav je Krist pokazao. Nadalje, nisu spremni tako naglo napustiti zemaljski svijet, kao sto je objasnjeno u sljedecem clanku, koji je prenesen putem medija:"

Duh Bozji: U ovoj studiji slucaja govorim o dusi koja je, kao ljudsko bice, vjerovala u Boga, ali nije vodila istinski pobozan zivot.Ovaj covjek, po imenu Martin, uzet je s ovog svijeta slucajnom smrcu zajedno s jos cetvoricom prijatelja. Nakon sto je petero ljudi dozivjelo smrtonosnu prometnu nesrecu, ugledali su cudnu figuru kako stoji ispred njih i rekla im da su mrtvi.Nisu htjeli vjerovati rijecima stranca, buduci da su bili pri zdravoj pameti i imali su zivo tijelo.

Ali cudno bice rece:

"Gledaj, tvoje zemaljsko tijelo je zarobljeno u tvom autu."

Tada su poceli razmisljati, a jedan je upitao:

"Je li to stvarno istina? Jesmo li stvarno mrtvi? Ne mogu vjerovati, jer smo zivi!"

To su svi rekli.

Ali kad su vidjeli njihova mrtva tijela, pazljivije su razmotrili rijeci stranca, a zatim su upitali ovo bice:

"Jesmo li sada stigli u carstvo mrtvih?"

Ovo je odgovorilo:

"Niste u kraljevstvu mrtvih, nego u kraljevstvu Bozjem." "Ali mi smo umrli, kao sto kazete", odgovorio je jedan od njih, "dakle, ipak smo u carstvu mrtvih."

I opet je cudno bice reklo:

"Nalazis se u carstvu zivih."

Jednostavno jos nisu mogli razumjeti znacenje tih rijeci, ali njihova je pozornost vec bila privucena necim drugim. Sada su vidjeli ljude kako se priblizavaju mjestu nesrece i iz njihovih vlastitih usta culi da su svi mrtvi. Sada je petero pokojnika polako pocelo shvacati da su za one oko sebe zaista mrtvi.

"Jesmo li stvarno u drugom svijetu?" pitali su se.

"Vidimo ljude, ali njima se cini da vise ne postojimo. Sto bismo sada trebali uciniti? Kazu nam da smo sada u carstvu zivih, ali tamo smo stranci."

Sada se petero pokojnika okrenulo prema ovom neobicnom bicu i upitalo sto ce se s njima dogoditi sada kada su potpuno ostavili bez icega i tko ce se brinuti o njima.

Stranac je odgovorio:

"Pricekaj malo, oni ce se pobrinuti za tebe."

Nije proslo dugo prije nego sto im se priblizilo pet velicanstvenih duhovnih bica i svako se pobrinulo za jednu od tih preminulih dusa. Jedno od bica obratilo se i Martinu, o kojem sam govorio na pocetku i o kojem sada zelim posebno govoriti.

"Sada ces upoznati svoje roditelje", reklo je prekrasno bice, "i oni su u duhovnom svijetu. Odmah smo ih obavijestili da si tako neocekivano usao u duhovni svijet, a onda bi i tvoja sestra trebala doci ovdje da te doceka."

Tada je povratnik odgovorio:

"Ne sjecam se da sam imala sestru, nisam imala sestru."

Ali andeo koji se brinuo za njega proturjecio mu je:

"Da, imala si biolosku sestru, ali je umrla kad je imala mjesec dana."

Mozda se sada sjecas da ti je majka pricala o ovom prekrasnom djetetu. On se toga zaista opet sjetio, a andeo je nastavio:

"Tvoja ce se sestra posebno brinuti o tebi, a tvoji ce roditelji potvrditi da je to ona."

Ostali su na mjestu gdje je njih petero dozivjelo nesrecu. Barem se tako cinilo ovom povratniku kuci, ali osjecaj mu je govorio da vise nisu u neposrednoj blizini, ali nije mogao izracunati udaljenost, toliko mu se to cinilo cudnim. Ali roditelji su mu prisli, pozdravili ga i izrazili iznenadenje sto je tako neocekivano brzo usao u duhovni svijet. Tada su izrazili i zabrinutost da bozanski svijet sigurno nece biti u potpunosti zadovoljan njegovim zivotom. Odgajali su ga religiozno, ali nije zivio kao pobozna osoba. Dok su roditelji jos razgovarali sa svojim bivsim bioloskim sinom, pojavila se njegova sestra. Imala je predivan, andeoski izgled. Roditelji su bili presretni kad su ugledali svoje bivse dijete.

Sestra se takoder rukovala s bratom i rekla:

"Ja sam tvoja sestra koja je rano umrla. Svo svoje obrazovanje primila sam medu nebeskim andelima; primila sam bozansku obuku."

Roditelji ovog andeoskog bica bili su sretni kad su culi te rijeci. Kad su se morali odreci svoje male kceri, njihova je tuga bila velika. Stoga je njezina radost sada bila jos veca, jer je to andeosko bice sada postalo andeo zagovornik nje i njezina sina.

I drugi poznanici su ga dosli pozdraviti, a pridoslica je to morao cuti i od njih:

"Da, sada si u vjecnosti, a zivot se ovdje nastavlja nakon zemaljske smrti. Vidis, svi mi zivimo; medutim, ne na istom mjestu. Nas polozaj ovdje je drugaciji. Ovaj svijet je vrlo velik. Svatko u njemu pronalazi svoje mjesto, ponekad posebno odabrano, slavno mjesto za zivot, ponekad vrlo skromno, ovisno o zivotu koji je prozivio."

Ova se dusa koja se vratila istinski morala diviti tome da zivot doista nastavlja nakon smrti, jer kao ljudsko bice nikada nije o tome previse razmisljala. Ali sada je Martin postao nelagodan jer je odjednom morao misliti na svoju zenu i dvoje djece. Sto ce njegova zena sada uciniti, odjednom sama s djecom? Kako bi ona zaradivala za zivot? Stoga su ga mucile brige. Ali roditelji su joj odmah obecali da ce je podrzavati koliko god mogu.

Ali njegova bioloska sestra, koja je sada postala andeosko bice, rekla je:

"Zelim se brinuti o njima koliko god mogu."

I dodala je da je mlade dijete bolesno i da mu je potrebna ne samo zemaljska nego i duhovna skrb, te da ce se u buducnosti posebno brinuti o njemu, jer ima priliku djetetu udahnuti duhovnu snagu kako bi postalo zdravo i snazno. Covjek koji se vratio kuci nije mogao doista razumjeti ove utjesne rijeci. Ali kad su se njegovi roditelji morali ponovno oprostiti, sestra ga je nastavila uciti i rekla:

"Bit cu tvoj zagovornik i sada cu te pratiti do onih visokih nebeskih duhova koji moraju suditi svima koji se vrate kuci. Ici cemo do takvih andela suca i molit cu se posebno za tebe."

Na te rijeci brat se uplasi; Nikada nije pomislio da bi ga andeli Bozji mogli suditi. Pa, sestra mu je puno pricala o njegovom zivotu. Sjetio se i nepravdi koje je pocinio, svoje mlake vjere i mnogih drugih stvari koje nisu bile ugodne bozanskom svijetu i kojima se opterecivao.

Brat je otkrio da njegova sestra zna svaku pojedinost o njemu i zaprepasteno je upitao:

"Kako je moguce da znas sve te stvari?"

Odgovorila je:

"Uvijek sam posjecivao clanove svoje obitelji i zanimao se za njih. Ponekad sam otisao ovoj i toj osobi, ojacao ih i donio im blagoslov, ali sam se i trudio odvratiti neke nedace."

Zalila je sto joj to nije uvijek bilo moguce, ali je uvijek pokazivala interes za njegove roditelje, za njega i cijelu njegovu obitelj.

Zatim je dodala:

"Sada cu se moliti visokim duhovima neba za vas."

Uzela je brata za ruku i krenula s njim na dugo putovanje. Hodali su preko velikih polja i cinilo mu se kao da taj put nikada nece zavrsiti, jer su zajedno hodali kroz divljinu.