Bolla

Pajtim Statovci - Bolla

Roman Bolla Pajtima Statovcija, finskog pisca porijeklom s Kosova, epska je i istovremeno lirska, u "veliku povijest" uronjena i vrlo intimna prica o ljubavi. Kao i autorov nasljednom traumom obiljezen zivot, ona pocinje na Balkanu, usred jednog od vec cetvrt i viSe stoljeca starih ratova cije su rane mjestimice joS uvijek svjeze, mijeSajuci kolektivno i politicko s najdublje osobnim na nerazluciv nacin.

Ljubavna prica u srediStu u vlastitom je kontekstu na sve nacine prijestupna: ona nevidljivim lancima koji povremeno granice s okovima vezuje protagoniste, s nesagledivim posljedicama spajajuci dvojicu priStinskih studenata - Srbina i Kosovara - neposredno uoci rata, u njegovu vihoru i poslije, u vrijeme oziljaka. Ipak, nije rijec o slatkoj sagi o ljubavi koja nadilazi rodne, nacionalne, vjerske i ine granice. Oba lika duboko su uvjetovana vlastitom proSloScu, a nemogucnost da se toj ljubavi na duzi rok prepuste rezultirat ce dvjema sasvim razlicitim sudbinama, na rubu ili u samom srcu zlocina.

Bolla - rijec za cudoviSte iz prica i druStvenog izopcenika - slika je istovremeno tranzicijskog Kosova i emigrantske egzistencije u uredenoj dalekoj zemlji, skica za reproduciranje duboko ukorijenjenih stereotipa, i okvirnom bajkom ili fantazmagorijom osvijetljena alegorija onog najljudskijeg u nama: u njegovim najsvjetlijim i joS viSe onim najtamnijim tonalitetima.

O autoru

Pajtim Statovci (1990.) jedan je od najvaznijih finskih pisaca mlade generacije. Porijeklom je s Kosova. Studirao je komparativnu knjizevnost na SveuciliStu u Helsinkiju, a potom i dramaturgiju (scenaristiku) na Fakultetu za umjetnost, dizajn i arhitekturu SveuciliSta Aalto. Svoj prvi roman Moja macka Jugoslavija (Kissani Jugoslavia) objavio je 2014. i za njega iste godine dobio nagradu Helsingin Sanomat, najvaznije finsko knjizevno priznanje za najbolji debitantski roman. Za drugi roman, Tiranan sydän (2016.), dodijeljena mu je knjizevna nagrada Toisinkoinen. Za svoj posljednji roman, Bolla (2019.), dobio je najprestizniju finsku knjizevnu nagradu Finlandia, postavSi njezin najmladi dobitnik.

O prevoditelju

Boris Vidovic roden je 1961. u Zagrebu, a gotovo polovi¬cu svojeg zivotnog vijeka proveo je u Finskoj. Diplomirao je kom¬parativnu knjizevnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagre¬bu te je magistrirao knjizevnost na SveuciliStu u Helsinkiju. Pre¬vodio je s engleskoga i talijansko¬ga, a trenutacno prevodi uglavnom s finskog jezika. Medu njegovim su vaznijim prijevodima u posljednjih desetak godina: Arto Paasilinna, Drazesno kolektivno samo¬ubojstvo (Hurmaava joukkoitsemurha, 2007.), Kari Hotaka¬inen, Srcani udari (Sydänkohtauksia, 2008.), Sofi Oksanen, CiScenje (Puhdistus, 2011.), Kari Hotakainen, Rijec bozja (Jumalan sana, 2014.) i Sofi Oksanen, Kad su golubice nestale (Kun kyyhkyset katosivat, 2015.).