Jelgava '94.

7.

Prijatelji su mi bili novi, kao uostalom i interesi, no neke navike ostale su iste. Jos uvijek sam citao knjige. Shvatio sam ipak da mi "Ivanhoe" vise ne odgovara. To vrijeme je proslo. Sada sam morao citati nesto cudnije. Recimo Camusova "Stranca" ili "Kugu". O tome sam mogao razgovarati s Miledijiom, kada bi nam se posrecilo da smo sami na pauzi. Eva mi je dala Salingerova "Lovca u zitu". Tada me je najvise ocarala cinjenica sto je tu knjigu citao Mark Chapman dok je cekao Johna Lennona kako bi ga ubio. Jos uvijek mi se svidao Lennon, bilo je legalno - svidao se i Kurtu. No to mi nije smetalo da se divim tom ubojstvu, dogodilo se tocno u godini mog rodenja, pa se Salingerova knjiga u sve to dobro uklapala. Sadrzaj knjige bio je dosta zanimljiv. Snatreci, Salinger zeli razgovarati s Maughamom i Hardyjem. Bih li ja zelio porazgovarati sa Salingerom? Pa da, valjda. Sto bih ga pitao? Ne znam. Htio bih da on slusa mene.

Kako je vec bila primijetila pazljiva djevojka, svidala mi se i latvijska knjizevnost. U to vrijeme gutao sam Andrisa Purinsa[9]. On je takoder pisao o uobicajenim stvarima. Njegovi su junaci katkad postajali Azteci i izvanzemaljci, no opcenito, bili su obicni cugeri i pankeri. Srednjoskolci koji su sanjali, patili, pili i mnogo slusali glazbu. Ni njima se nije svidala skola.

No netko je morao reci tu stvar, onu o kojoj govori Kafka: "Postoji tocka nakon koje put natrag nije vise moguc. Tu je tocku potrebno dostici." Gdje je ta tocka? Mi jos nismo bili uistinu slobodni, toliko smo bili blizu padanja unatrag. Koji je to korak sto ga moramo napraviti kako bismo se uistinu bili oslobodili?

Kafku u to vrijeme nismo citali. Jedna druga knjiga nudila je alternativne savjete. Bila je dosta popularna - Radek John, "Memento". Didakticna knjiga ceskog spisatelja o razornoj naravi droge. Meni i mnogim drugim citacima smokljanima postala je biblija koja je uzdizala cudesne snage droge. Da, Mihaelova je djevojka umrla, kao i njegovi prijatelji, a on je poludio, no to je zivot. To je bilo ono za cim smo zudjeli - ne biti tek sarafic. Znaci, ako sam htio zivjeti, trebala mi je droga.

Gdje se mogla naci? U novinama je pisalo da je droga bila svugdje oko nas, dostupnija nego ikada. No gdje se onda skriva? Eva je govorila da ima jednog frenda koji moze nabaviti travu. Gaca je s olovkom demonstrirao kako ispravno duvati, ali nije znao gdje nabaviti kemiju. U crnoj kronici objavili su da su ucenicima konfiscirali tablete te da su policiji navodno izjavili kako su ih nasli na cesti. Nisam skidao pogled s ceste, ali nista.

Oni koji su se motali oko Strane skole i pljugali blizu kosarkaskog kosa, ispricali su da nam je sve najbolje ostavila sovjetska vojska. U napustenim vojnim bazama, u sklonistima s ljekarskim ormaricima i torbama s gas-maskama mogu se naci tablete naziva "FOF", predvidene kao antidot za slucaj trovanja. Neka je cura popila jednu uz kavu. Ostatak dana imala je pratnju: prvo je bila dugacka, savitljiva i komadicasta cijev, a drugo - nesto okruglo i dlakavo. Ingusins iz Strane skole gutao ih je na zlice. Dosavsi kuci, uzeo je cekic i stavio ga na telefon.

- Neka se puni.

Parafins je pola fofice usitnio na stolu upaljacem pa to usmrkao. Uskoro je iz obje nosnice strcnula krv i Parafinsu se ucinilo da ce umrijeti. Kako lijepo.

Ipak, ja nisam naisao ni na jednu foficu. Cijelo vrijeme bile su negdje, ali izvan naseg dosega.

Parafins je poznavao i lakse dostupna sredstva. Jednom je usao u odjel za kucne potrepstine i zapoceo razgovor s prodavacicom:

- Molim vas pet ljepila "Moments"!

- Zasto toliko?

- Danas mi je rodendan!

Cak se iz banana moze dobiti strahovita ugoda. Kada bih samo znao kako, probao bih i banane. Ljepilo previse smrdi, moze zaboljeti glava.

Jednom smo sjedili na asfaltu pokraj Strane skole. Pricao sam o drogi. Imao sam dosta nesustavno, no siroko znanje.

- Ponekad sam uspio vidjeti ogroman, pulsirajuci cvijet. On pulsira...

- Gdje?

- Tamo u sobi na podu... Zauzme pola sobe.

Slani je zvakao slamku i korigirao me.

- Nemoj me nasmijavati. Od tableta, ako ti se posreci, ukoci se cijelo tijelo.

- I kurac se ukoci?

- Tebi sigurno ne.

U asfaltu su svjetlucali maleni komadici kvarca. Zamislio sam kako bi oni izgledali pod utjecajem droge. Pretvorili bi se u sitne planete. Na planetima bi zivjele vile.

Prisao nam je Cigo. Tijelo mi se ukocilo od uzasa. Prirodno je bojati se Cigana. Pozdravio se s Masnim i sjeo izmedu nas u klasicnom gopnickom[10] cucnju, nesto je tiho govorio. Masni je potom rukom pokazao na mene. Cigo je ustao i, masuci, pozvao me na stranu.

Stvarno se bojim Cigana kao sto se bojim pasa.

Ustao sam i stao sa strane. U glavi mi je zavijala sirena. Cigo se odmaknuo jos nekoliko koraka dalje, ja sam ga slijedio. Pruzio mi je ruku. Stisak ruke bio je slabasan, samo mi je lagano uhvatio dlan pa ga otpustio.

- Trebas plastelin?

Pitao me i cvrsto gledao pokraj mene. Meni se, naravno, plastelin svida, ranije sam od njega radio razlicite zivotinje, narocito sam volio nilske konje. No zasto bi mi bas sada trebao plastelin?

- Mogu te naucit da ga razbijes. Znam gdje se moze kupit "Belamor"[11].

Ovaj sam razgovor razumio sve manje. Odgovorio sam:

- Idealno! Sve u redu.

Njegov mi se pogled priblizio, no jos je uvijek klizio pokraj mene.

- Kolko trebas?

Jos uvijek nisam znao sto reci, zato sam odgovorio:

- Bit ce dobro.

Cigo se brzo osvrnuo okolo. Ja isto. Momci su jos uvijek sjedili na asfaltu i nisu nas gledali. Igrali su "macolu" za foficu. To je islo ovako - zrtvi se na glavu stavi ruka, drugom rukom povuce se srednji prst i udara. Slani je to znao bas gadno, cista sreca sto nisam morao sudjelovati.

- Budi tu za dva dana. U jedanaest, kad nema nikoga. Cetiri latsa.

Obojica smo se pridruzili ostalima. Nitko nista nije pitao, nastavljali su se uobicajeni ugodni razgovori. No shvatio sam da sam se upleo u kazneno djelo. Kupovao sam drogu.

Sve bi bilo dobro kad bih taj slucaj mogao s nekime podijeliti. Naisao sam na Gacu, koji je lutao ulicom. On se cinio kao nekakav glasnik nase buducnosti - uvijek se drzao po strani, uvijek tih, pomalo ljutit i uznemiren ispravljanjem svijeta. Bio je uvjeren da treba slijediti drugaciji put. Tako sam odlucio ispricati njemu.

On mi nije rekao:

- O, Boze! Nemoj to raditi! Drzi se podalje od Cigica i drogerasa!

Umjesto toga Gaca je rekao:

- Izvrsno!

U odobravanju je kimnuo glavom, tiho dodavsi:

- Bilo bi super da malo podijelis.

To je bilo tocno ono sto sam htio - podijeliti. Bio sam toliko dirnut da mi cak nije sinulo upitati ga da mi se pridruzi.

I tako sam sâm otisao na dogovoreno mjesto. Vec sam kruzio oko Strane skole kad sam sreo Milediju. Nisam se zbunio i bez rijeci sam je odlucio otpratiti. U glavu mi nije dolazila nijedna rijec. Onda me ona upitala:

- Sto lutas okolo?

Razbijao sam glavu da smislim nesto neobicno, ali iz usta je briznula istina:

- Idem kod Cigana kupiti travu.

- Ludnica.

Bilo je to izreceno mirno i vragolasto, kao i uvijek. Dodao sam da ce me mozda prebiti pa se nasmijesila. Miledija je pogledala u smjeru radionice nadgrobnih spomenika i nasmijala se:

- U razredu govore da smo mi par.

I ja sam se nakesio. Sto sve ne prica nas divni razred. Kao da su se napusili.

Otpratio sam je do djecjeg vrtica i posao natrag do Strane skole. Pomislio sam - gdje ti to sama lunjas?

Uskoro se na dogovorenom mjestu pojavio Cigo, pruzio mi je svoju lukavu ruku i pitao:

- Jesi sâm?

Kao u nekom filmu. Kimnuo je i mi smo hodali dok nismo stigli u samo srce ciganskog kvarta. To je stravican kvart - odvojen, sarenim daskama sklepan grad, u kojemu se svaki slucajni prolaznik osjeca kao u stranoj zemlji, jer se okolo cuje samo ciganski jezik. Preko puta prolazili su Cigani raznih velicina. Moj me Cigo tjesio.

- Ne boj se. Jesi bijel, al' ne boj se, ja sam tu.

Odjednom je pogledao ravno u mene.

- Ti si okej momak. Nisi kosati.

Dirnuo me u ranu. Kosu sam morao, kao sto je bilo spomenuto, osisati poslije prvog opijanja, pa sam opet izgledao obicno. Cigo je nastavio:

- S onim kosatim budalama imamo rat.

Pokazao je rukom tamo u daljine Jelgave:

- Tamo, u parku Pobjede. Imaju bazu tamo. Nasi su se isli borit.

Sveti Kurte! On govori o nasoj metalskoj Srotarnici, o tom prvom, i zasad jedinom, velikom balu u vili "Medem" koji sam propustio. Govorkalo se da su se tamo vodile velike bitke s Ciganima.

- Njih je bilo vise! Mi smo bili kod vrata, na stepenicama. Na pocetku smo pobjedivali. Onda su se otvorila vrata i izaslo ih je skoro sto! Svi kosati.

Cigo je izrazajnom gestom podigao ruke i razrogacio smede oci. Stotinu ih nije moglo biti, barem koliko je meni poznato.

- Prvi je imao u ruci zeljeznu sipku!

To je bila drska od metle, tako su mi rekli sami junaci.

- Dobro smo pobjegli. Al...